PRETRAŽUJTE PO KATEGORIJAMA
Naše trgovine
Club 5*
0
0,00 KM
Losd fsdf sd
Vaša košarica je trenutno prazna.

Nevjerovatne priče o psima ratnim herojima

Rat nikada nije lak. Heroji se često pamte po svom patriotizmu i junaštvu. Ali, osim ljudi, postoje i drugi heroji vojske koje uglavnom niko ni ne opjeva: borbeni psi. Evo i nekoliko kratkih priča odabranih među hiljadama drugih o psima koji su se borili uz vojnike na svim stranama svijeta...

Narednik Stubby

Tokom Prvog svjetskog rata, grupa američkih vojnika je obučavana u Konetikatu u Kampu Jejl. Radoznali mješanac bul i bostonskog terijera je zalutao u kamp i sprijateljio se sa vojnicima. Oni su odlučili da ga nazovu „Stubby“ (prevod, zdepasti) i toliko su ga zavoljeli da su ga krišom ukrcali na brod koji je poslat za Francusku. Čak i bez redovne vojničke obuke za pse, Stubby je za pantalone zgrabio njemačkog špijuna i nije mu dopustio da pobjegne. Zatim se našao u evropskim rovovima gde je učestvovao u 17 bitaka. Zbog svoje lude hrabrosti, između ostalog ranjen je granatom u nogu i više puta je hospitalizovan zbog napada gasom. Uprkos svim povredama on nastavlja da pomaže vojnicima. Žene u Francuskoj su sašile uniformu za Stubbya i na njoj prišile brojne medalje za njegova mnoga postignuća, uključujući tu i Gvozdeni krst koji je neko našao (uobičajenu njemačku medalju). Posle još jedne, veoma teške povrede, vojnici su se zabrinuli za Stubbyjevu bezbjednost. Kaplar J. Robert Convoy, koji je vodio brigu o njemu, vratio ga je u SAD. Tu on počinje svoju karijeru učestvovanja u mnogim paradama za Američku legiju kako bi sa ponosom predstavljao svoju uniformu koja se sjajila od silnih nagrada. Kada je Conroy upisao pravni fakultet u Gerogetownu poslije rata, Stubby postaje maskota univerziteta i učestvuje u predstavama koje su se održavale na poluvremenu utakmica američkog fudbala. Ostatak svog života, Stubby je bio pozivan na brojne događaje. Bio je toliko popularan da je čak i upoznao tri američka predsjednika.

Judy

Judy, čistokrvni engleski poenter je plovila na britanskom mornaričkom bordu. Kada je brod bombardovan od strane Japanaca 1942. , Judy je pomogla mornarima koji nisu znali da plivaju noseći njihova tijela jedno po jedno do obale napuštenog ostrva u Južnom kineskom moru. Danima su preživjeli vojnici tragali za hranom i vodom. Na kraju je Judy našla izvor sviježe vode. Grupa je počela da pješači u potrazi za znacima ljudskog prisustva. Nažalost, na ostrvu se nalazilo selo koje je bilo puno japanskih vojnika, te su britanski vojnici bili zarobljeni. Ne želeći da ostave Judy, vojnici je sakrivaju dok su bili odvođeni u kamp za ratne zarobljenike u Indoneziji. Kada god su japanski stražari tukli britanske zatvorenike, Judy je pokušavala da ih odbrani, čak i kada je to značilo da će ona biti povređena. Jedan od vojnika, Frank Williams, pilot kraljevskog zrakoplova, se plašio da će je stražari na kraju ubiti, pa se iscjenkao da bude tretirana kao zvanični ratni zarobljenik, što joj garantuje da joj život neće biti ugrožen. 1945. godine, poslije tri godine u zatvoreničkom logoru i još mnogih po život opasnih avantura, Judy i Frank se vraćaju u Englesku, gdje je ona do kraja života bila slavljena i poštovana gdje god da se pojavila.

Smoky

Tokom Drugog svjetskog rata američki vojnik po imenu Bill Wynne je usvojio malenog jorkširskog terijera sa Nove Gvineje kom daje ime Smoky. On je prošvercovao štene veličine bejzbol kačketa na Filipine. Kada su vojnici dobili jednu skoro nemoguću misiju, Smoky je bila ta koja im je pomogla. Telefonske žice je trebalo provući ispod zemlje između logora kako bi vojnici mogli komunicirati. Cijev je bila svega 20 centimetara široka (kroz koju bi išla žica) tako da nije bilo šanse da u nju stane ljudsko biće. Vojnici koji su trebali da kopaju, bili bi izloženi neprijateljskim napadima. Da ne bi rizikovali ljudske živote, Wynne uspeva da veže žicu za Smoky i da je navede na pravi put kako bi žica prošla tačno kako treba ispod zemlje. Zahvaljujući komunikaciji koju je ona direktno omogućila, te sedmice je spašeno 250 života. Posle tog dešavanja Wynne se razboleo i završio je u bolnici. Njegovi drugari iz voda su mu doveli Smoky. Medicinske sestre su se zaljubile u nju. Počele su da je vode u šetnju, posjete drugim bolesnim i ranjenim vojnicima. Smoky je popravila raspoloženje vojnika toliko značajno da je zvanično postala prvi terapijski pas. 1947. godine preko 700 terapijskih pasa je donirano vojnim bolnicama širom SAD-a. Smoky je doživela vrlo lijepih 14 godina i sahranjena je uz sve vojne počasti.

Caesar

Prije nego što je počeo Drugi svjetski rat, Caesar, njemački ovčar je već bio sjajno istreniran sa obzirom da je vršio dostavu za porodicu Glazer u Bronksu u Njujorku. On bi nosio manje pakete namirnica sve do četvrtog sprata u svojim ustima. Momci iz porodice Glazer su bili regrutovani. Kada je došlo vreme da se potraže vojni psi, svi su znali da ovaj pas ima sve potrebne vještine. Isprva, Caesar je bio pas-kurir, nosio je poruke između logora. Kasnije je napredovao sve do bojišta. Rufus Mayo, njegov ljudski partner, je spavao u iskopanoj rupi na ostrvu u Pacifiku. Caesar je čuo neprijatelja koji se približava, Japanske vojnike i instinktivno je skočio da bi zaštitio Rufusa. Pošto ga je Caesarovo komešanje probudilo, Rufus je primetio da su mu Japanci bacili granatu pod noge. Imao je međutim dovoljno vremena da reaguje i da je izbaci prije nego što je eksplodirala. Caesar je već bio u trku kada je upucan tri puta. Pošto se konflikt završio, Rufus je bio u prilici da potraži i nađe svog psa i odvede ga hirurgu. Tri sedmice kasnije, Caesar se oporavio i vratio aktivno na dužnosti.

Jet od Iade

Jet je bio potpuno crni njemački ovčar koji je prvobitno bio treniran kao protiv-sabotažni pas. U suštini, tragao je za bombama. Kasnije je prebačen i postaje pas tragač-spasilac koji je svoje zadatke obavljao posle Londonskih „blic“ noćnih napada tokom II svjetskog rata. Tokom perioda od 11 sati, njegov tim pasa je spasio preko 100 ljudi samo u jednom danu kada se srušio hotel. Jet je sam bio odgovoran za 50 spašavanja. Ljudski tim je na kraju mislio da su izvukli sve žive, ali Jet je neumorno lajao kako bi im stavio do znanja da su nekoga zaboravili. Ispalo je da je imao pravo. Žena koja nije isprva nađena je preživela i konačno spašena, sve zbog ovog herojskog psa. Nagrađen je sa Dickin medaljom 1945. ali njegova karijera još nije bila gotova. 1947. spasio je još ljudi pošto je zgrada u Liverpulu eksplodirala. Tad mu je data RSPCA medalja za hrabrost. Kada je preminuo, njegovo tijelo je sahranjeno u Calderstones parku u Liverpulu. Danas, spomenik sa njegovim izrezbarenim likom i dalje stoji u njegovu čast u parku, ali i jedna mala izložba u Liverpulskom muzeju.