Sve o špagetama

Odakle potiču tjestenine?

Istorija špageta i paste (tjestenine) je veoma zamršena - postoji više teorija o njenom nastanku i porjeklu, uključujući i onu po kojoj je Marko Polo donio pastu u Italiju, nakon povratka iz Kine 1295. godine. Sigurno je da je bio oduševljen finoćom izrade kineskih rezanaca od pirinča, ali je teorija po kojoj je on iz Kine doneo vještinu pravljenja paste – odavno napuštena.

Sve zasluge pripadaju Arapima

Vjerovatnije je da za nastanak paste Italijani, ipak, treba da zahvale Arapima, barem kada su dugi rezanci u pitanju. Prve dugačke rezance koji se kuhaju u vodi donijeli su na Siciliju arapski osvajači u 7.vijeku. Suhi, otporni na buđ i uvijek spremni da nahrane vojsku, rezanci su bili idealna hrana za duga putovanja brodovima, kojima su Arapi dolazili na Siciliju. Uskoro je Palermo, tada arapska kolonija, postao poznat po tjestenini u obliku dugih rezanaca. U to vrijeme špagete su se jele bez ičega! Za sočnost današnjih jela sa pastom odgovoran je Bonvičino, italijanski kulinarski genije, koji je tokom vremena osmislio bezbroj sosova, ali i oblika same paste.

Hvala Špancima na paradajzu!

Za najpopularniji od svih sosova Italijani su morali da čekaju sve do 16. vijeka, kada su Španci iz novootkrivene Amerike doneli najvažniju biljku u istoriji paste, bez koje su današnje špagete gotovo nezamislive – paradajz! Prvi pisani recept za pastu u paradajz sosu, potiče tek iz 1839. godine.

Planetarna popularnost italijanskih tjestenina

Današnju planetarnu popularnost špagete, lazanje i ostale tjestenine duguju italijanskoj emigraciji u Americi. Italijani, koji su masovno došli u Ameriku oko 1900. godine, donijeli su sa sobom i popularne recepte za špagete kakve se danas jedu u cijelom svijetu. Pasta je tako postala deo američke, a time i pop-kulture, i rezancima više niko nije mogao da stane na put!

Kako se kuha pasta?

Prema italijanskom zakonu, sušena pasta se pravi isključivo od krupnog brašna pšenice durum, vode i soli. Ako ste se ikad pitali zašto se većina domaćih tjestenina ljepi tokom kuhanja, dok se svaka italijanska kuha kao od šale, odgovor je upravo u pšenici durum, bogatoj glutenom, koji pasti daje rastegljivost.

Ne zaboravite: u vodu za kuhanje paste stavlja se samo malo soli i ništa više! Ne dodaje se ulje, a ni ispiranje hladnom vodom ne dolazi u obzir, osim ukoliko ne kuhate tjesteninu za salatu koja će se jesti hladna.

Pored sušene paste, koja se najčešće koristi, pravi se i svježa, u koju se dodaju i jaja. Svježa pasta, koju ćete naći u našim bolje opremljenim supermarketima, kuha se znatno kraće nego sušena – čim ispliva na površinu, vrijeme je za hitno cjeđenje!

"Al dente"

I još nešto – pasta nikako ne smije da bude prekuhana, već “al dente”, kako bi Italijani rekli. To znači da je rezanac skuhan, ali još uvek žilav pod zubima. Ako niste znali: slabije kuhana tjestenina se lakše vari!

Ponašanje za stolom: zaboravite na kašiku!

Špagete se prema italijanskom bontonu jedu samo viljuškom. Korišćenje kašike, da bi se špagete namotale na viljušku je nepotrebno i čak se smatra nekulturnim.

Inače, špagete se rijetko pripremaju u svečanim prilikama, jer lako mogu da isprskaju odjeću. Ako pripremate pastu za posebne goste, odaberite radije "penne" ili neke druge kratke rezance. S druge strane, ako ste sa bliskim prijateljima, nema ničeg boljeg i zabavnijeg od špageta.