Kroz istoriju, ljudi su radili potpuno blesave stvari u ime ljepote. Predstavljamo neke od njih…
Kroz istoriju, ljudi su radili potpuno blesave stvari u ime ljepote. Predstavljamo neke od njih…
Naziv za šminkera u egipatskim hijeroglifima je izveden iz korjena riječi "sesh" što znači "napisati, ugravirati". Posao šminkera je bio veoma ozbiljno shvatan u to vrijeme: jednaka pažnja i vještina Vam je bila potrebna da obojite usne, kao i da napišete tekst njihovim pismom. (Pod tekstom mislimo na komplikovane simbole koji su uklesani u kamen, ne na kuckanje SMS poruke).
Parfemi su bili jedna od veoma važnih stvari u Egipatskoj civilizaciji jer su se koristili kako u kozmetičke, tako i u medicinske svrhe. Na primer, Kyphi, jedan od najpoznatijih egipatskih parfema se pravio od cvijeća, meda, vina i bobica, a istovremeno se koristio i kao napitak koji leči bolesti pluća, probleme sa crijevima i sa jetrom.
U staroj Grčkoj, najomiljenija i najeksluzivnija boja kose je bila plava. Rijetki su bili Grci koji su prirodno plavi, tako da je plava kosa u Grčkoj doživljavana kao nešto veoma lijepo i egzotično. Žene su posvjetljavale svoju kosu koristeći bilje sa ekstraktom arsenika! Svoju kosu su prale mješavinom pepela, maslinovog ulja i vode.
Još od srednjeg vijeka žene koriste razne namirnice u kuhinji kao pomoćna kozmetička sredstva. Kiselo mlijeko Vam pomaže da se rješite akni, sok od krastavca da uklonite pjege i fleke na koži, dok je kuhana kopriva idealna za lijep ten i glatku kožu. Žene su čak pokušavale da uklanjaju bore pomoću masti koje su sadržale vosak, bademovo ulje ili čak krokodilsku masnoću!
Šteta je što ekstenzije za kosu nisu postojale tokom hejanskog perioda u Japanu, kada je ljepota žene bila procjenjivana na osnovu dužine njene kose, a idealnom dužinom je smatrana ona koja je malo duže od visine struka. Pretpostavljamo da je tada bilo veoma popularno nositi kosu vezanu u konjski rep.
U renesansnoj Italiji žene su bojile usne u crveno i rumenile svoje obraze mješavinom bube “cochineal”, sandalovine ili cinabarita sa voskom ili masti. Proces nanošenja je bio veoma komplikovan, ali je boja bila poprilično postojana – trajala je skoro nedjelju dana, bez obzira na svakodnevno umivanje.
Uprkos što je poznato kao "zlatno doba Španije", imati tamniji ten bio je veliki modni promašaj u to vrijeme. U nastojanju da zadrže svijetao, porculanski ten, mlade žene su jele glinu, što je često izazivalo anemiju ili kloroze. U kasnom 18. Vijeku, Francuzi su bili opsjednuti svetlim tenom i kožom, zbog čega su na lice stavljali tanak sloj bijelog pudera (koji je bio napravljen od bijelog olova i praha od raspršenih kostiju), kombinovanog sa voskom, i kitovim ili biljnim uljem.
Ruž je smatran sastavnim dijelom torbica bolničarki u Drugom Svjetskom ratu, kako da bi podsjetio žene da su dame bez obzira na okolnosti, tako i da bi imao umirujuće dejstvo na vojnike. (Mada eksperti sada dijele mišljenje da je upravo crveni karmin ono što ih uzbuđuje na ženama).
Prije nego što je kozmetička kuća L'Oréal lansirala prvi komercijalni sprej za kosu 1960. godine, žene su morale da biraju između masnog brilijantina i spreja koji su koristili mehaničari.
Jedna studija iz 1991. godine je pokazala da su žene poličari koje su zaposlile holivudske šminkere i fotografe u svojim kampanjama, imale 30% više šansi da osvoje izbore, samo zahvaljujući lijepo oblikovanim obrvama, dobro našminkanom licu, lijepom osmjehu, pažljivo odabranoj garderobi i sjajnim fotografijama.
Sadržaj ove web stranice nije dozvoljeno kopirati, reproducirati ili koristiti u bilo koje svrhe bez pismenog dopuštenja vlasnika. Unatoč pažljivom unosu podataka, zadržavamo pravo na greške u tehničkom, tekstualnom i cjenovnom opisu na ovoj stranici.
Svi proizvodi prikazani na našem sajtu su dio naše ponude i ne podrazumjeva se da su dostupni u svakom trenutku. Hvala na razumjevanju.