Namještaj koji je potreban djeci pri radu trebao bi biti lagan tako da ga djeca mogu sama premještati. Treba biti otporan i postojan.
Namještaj koji je potreban djeci pri radu trebao bi biti lagan tako da ga djeca mogu sama premještati.
Namještaj poput kreveta i ormara ne smije se lako pomicati smjesta i treba biti stabilan, a bridovi i uglovi trebali bi biti zaobljeni.
Treba biti otporan i postojan, ne smije biti obojen bojom koja sadrži olovo ili druge otrovne sastojke.
Sjedalice na dječjim stolicama trebaju biti vodoravne, s posve neznatnim padom prema naslonu. Pad od jednog centimetra, odnosno 3-4%, dovoljan je da se stvori psihološki osjećaj sigurnosti pri sjedenju.
Naslon mora biti savijen kako bi se što bolje prilagodio prirodnom luku dječje kičme.
Ploha dječjeg radnog stola treba biti dovoljno velika, a ploča po mogućnosti imati podesiv nagib.
Za čitanje i pisanje preporučuje se nagib od 16 stepeni.
Dječji kreveti trebaju biti opremljeni kvalitetnim madracima na tvrdoj podlozi kako bi se izbjegla iskrivljenja kičme.
Vodite računa o tome da namještaj djeci ne predstavlja samo uređenje sobe već i sredstvo za igru, te da su njima najdragocjenije prazne površine pune jastuka na kojima se mogu valjati i izležavati odnosno imati dovoljno prostora za razvlačenje svojih igračaka.
Idealno u dječjim sobama bilo bi podno grijanje, ukoliko to nije slučaj, vodite računa o podnoj izolaciji i svakako osigurajte tepih ili prostirku na kojoj će dijete sjediti zimi.
Za tek rođenu bebu, nakon što prvih mjesec ili dva proboravi u sobi kod mame, pedijatri savjetuju što brže osamostaljenje u zasebnoj prostoriji u kojoj će beba spavati, jasno u uskoj komunikaciji sa sobom roditelja.
Za takvu malu bebu pa sve do dvije godine starosti sobe su posebno prilagođene. U početku je tu kolijevka koju zatim mijenja mali krevetić sa ogradom, stolić za previjanje sa kadicom i sl.
U takvoj ranoj fazi beba već doživljava boje koje je okružuju. One trebaju biti nježne i pastelne, a soba ispunjena jednostavnim višebojnim predmetima koje beba može vidjeti i razgledavati.
U ovoj dobi djeca posjeduju ogromne količine energije kojoj se mi odrasli nemožemo načuditi, a sve njihove aktivnosti vrlo su bučne što predstavlja pravo iskušenje za roditeljske živce, a i susjede, posebno u stambenim zgradama gdje je zvučna izolacija gotovo u pravilu nedovoljna.
Sav namještaj u ovoj dobi trebao bi biti u funkciji igre. Izuzev dovoljno prostora za građenje i slaganje, u sobi treba predvidjeti i mjesto za “mirne” aktivnosti predškolskog djeteta, poput crtanja, modeliranja, bojenja, razgledavanja slikovnica i sl.
Djetetu bi trebalo pružiti i mogućnost da “sagradi” svoj kutak prema isključivo svojoj zamisli. Djeca te dobi pokazuju potrebu da se povuku u svoj vlastiti svijet i trebalo bi im pomoći u ostvarenju toga.
U sobi bi mjesto trebale pronaći i dvije, tri male stolice ili veća jastuka na kojima mogu boraviti “mali” gosti, ili sudionici igre poput medvjedića i beba. Ne treba zaboraviti ni pravilno osvjetljenje, odnosno smještaj stola prema dnevnoj svjetlosti i pravilno postavljena rasvjetna tijela.
Započinje školsko doba koje u velikoj mjeri mijenja život cijele obitelji, a posebno djeteta. Nakon sati provedenih u školi dijete još više osjeća potrebu za svojim kutićem, a ujedno je potrebno i osigurati prostor za učenje i izradu domaćih zadataka te prostor za knjige i eventualne ostale školske rekvizite.
Ponovo je vrlo važno pravilno osvjetljenje radnog prostora kao i pravilne mjere radnog stola te odgovarajuća stolica.
Postepeno se sklapaju i đačka prijateljstva pa je potrebno predvidjeti i mogućnost zajedničkog učenja, a pravi je doživljaj za svako dijete ako njegov novi prijatelj ili prijateljice prenoće pa je zgodno osigurati mogućnost improviziranog ležaja.
U ovoj je dobi već vrlo važno kod djeteta razvijati osjećaj za vrijednost knjiga te bi trebalo osigurati policu za stvaranje samo njegove male biblioteke.
Prostor za igru trebao bi ostati možda nešto smanjen i izmjenjenog sadržaja, ali i dalje kao vrlo važan segment. Također, možda ne odmah, ali u skoro vrijeme, treba predvidjeti i prostor za računar.
Naša djeca odrastaju u doba kada je računar sastavni dio igre i učenja.
Jedan prekrasan i vrlo čudan period odrastanja. Još bi se igrali i mazili, ali bi već bili i veliki i odrasli. Tako izgledaju i sobe.
U jednom djelu još su autići, medvjedići i barbike, a u drugom posteri popularnih grupa, sportski rekviziti i tajni dnevnici.
Dojučerašnji klinci postaju sve samostalniji i sve je jače izražena potreba za izdvajenjem svog “teritorija” u roditeljskom domu. To bi po njihovu mišljenu trebao biti prostor gdje bi uglavnom sve mogli raditi po svojoj volji.
U ovom bi periodu trebalo osigurati prostor za boravak prijatelja, vjerojatno povećati radnu površinu, izmijeniti stolicu, povećati prostor za garderobu, sportski pribor ili pribor za hobi, dodati police za knjige, a po mogućnosti i mini hi-fi liniju kao i mali televizor ( za vaše dobro).
Izbor boja, slika, tepiha, rasvjetnih tijela te drugih detalja trebalo bi prepustiti novostečenom osjećaju mogućnosti vlastitog izbora. Koliko god vam se odabir činio bizarnim pokušajte se pomiriti i strpljivo podnositi neobične ideje. Sugerirajte i usmjeravajte, ali ne inzistirajte. To se zove mladost.
Ovdje je riječ o već odraslom mladom čovjeku. U ovoj fazi od Vas se očekuje savjetovanje pomoć u financijskom smislu.
Izvor:interijeri.com.hr
Sadržaj ove web stranice nije dozvoljeno kopirati, reproducirati ili koristiti u bilo koje svrhe bez pismenog dopuštenja vlasnika. Unatoč pažljivom unosu podataka, zadržavamo pravo na greške u tehničkom, tekstualnom i cjenovnom opisu na ovoj stranici.
Svi proizvodi prikazani na našem sajtu su dio naše ponude i ne podrazumjeva se da su dostupni u svakom trenutku. Hvala na razumjevanju.