Zašto djeca ne žele na spavanje u svoju sobu i krevetić?

Teško je dati univerzalan savjet o tome kada je najbolji trenutak da dijete počne spavati u svom krevetiću i u svojoj sobi jer to uvelike ovisi o temperamentu djeteta i situaciji u obitelji. Iako postoje neka generalna pravila, roditelji bi o tome trebali odlučiti prema svom unutarnjem osjećaju te poznavanju prirode i potreba svog djeteta.

Početak je bitan

U prvoj i drugoj godini života dijete ima intenzivnu, prirodnu potrebu da osjeća dodir majke ili drugih bliskih osoba. Najviše je vezano uz majku zbog hranjenja i njezina glasa, na koji je naviklo još dok je bilo u trbuhu i koji na njega djeluje umirujuće.

Naučnici su nedavno otkrili da je spavanje s majkom ili u blizini majke u prvoj godini života zdravo za dijete. U toj ranoj dobi djeca još nemaju posve automatizirano disanje, pa su mogući povremeni kratkotrajni zastoji disanja u snu, takozvana apneja, što može biti vrlo nezgodno. No kada je u blizini djeteta osoba koja diše, do apneje ne dolazi.

Kako i kada krenuti u akciju odvajanja?

• Dobro je za taj proces isplanirati period kada su roditelji odmorniji i mogu si priuštiti pokoju neprospavanu noć.
• Ako dijete dotapka tijekom noći u roditeljski krevet, treba ga vratiti u njegov krevet te tamo pomaziti i uspavati, ne u krevetu roditelja.
• Od druge do četvrte godine dijete može u snu imati neke noćne more, no njih ne treba odmah pripisati posljedicama odvajanja.
• Ako je dijete bilo tijekom dana napeto ili nesigurno više nego obično, odugovlačenje pri uspavljivanju potreba je da se ono opusti i "nahrani" blizinom roditelja. Ponekad, ako je dijete nesigurno tijekom dana u socijalnom životu ili odnosu s roditeljima, to može otežati odlazak na spavanje. Pokušajte te nesigurnosti riješiti tijekom dana. Razgovarajte s djetetom i provedite malo više vremena s njim u igri.